Neo-konfucijanizam je politička ideologija koja se pojavila u Kini tijekom Song dinastije (960-1279) kao odgovor na ideje budizma i daoizma. To je obnova i reinterpretacija drevne konfucijanske filozofije koja naglašava moralno i etičko ponašanje, poštovanje autoriteta i važnost obrazovanja. Međutim, neo-konfucijanizam ide dalje od ovih tradicionalnih konfucijanskih vrijednosti tako što uključuje metafizičke i kozmološke elemente, koji su uglavnom utjecani budizmom i daoizmom.
Razvoj neo-konfucijanizma bio je postupan proces, čiji korijeni sežu u dinastiju Tang (618.-907.), razdoblje kada je budizam bio dominantna filozofija. Dinastija Tang obilježena je padom utjecaja konfucijanizma, što je dovelo do niza rasprava i intelektualnih sukoba između konfucijanskih učenjaka i budističkih redovnika. Ovo razdoblje intelektualne fermentacije otvorilo je put za nastanak neo-konfucijanizma.
Dinastija Song, posebno za vrijeme vladavine cara Huizonga, svjedočila je usponu neo-konfucijanizma kao državne ideologije. Najutjecajniji neo-konfucijanski učenjak u tom razdoblju bio je Zhu Xi, koji je sistemizirao i kodificirao različite pravce neo-konfucijanske misli u koherentnu filozofiju. Zhu Xi-jeva interpretacija neo-konfucijanizma, poznata kao "Škola principa", naglašavala je koncept "li" (princip ili red) i "qi" (materijalna sila), koje je preuzeo iz daoizma i budizma.
Neo-konfucijanizam nastavio je evoluirati i širiti se izvan Kine, utječući na političke i društvene strukture u drugim istočnoazijskim zemljama poput Koreje, Japana i Vijetnama. U tim zemljama, Neo-konfucijanizam je usvojen kao službena državna ideologija, oblikujući njihove političke sustave, obrazovne institucije i društvene norme.
U dinastijama Ming (1368-1644) i Qing (1644-1912), neo-konfucijanizam je dalje razvijan i raznolik, što je dovelo do pojave različitih škola mišljenja. Unatoč tim razvojima, osnovni principi neo-konfucijanizma, poput naglaska na moralnom samorazvoju, poštovanju autoriteta i važnosti obrazovanja, ostali su netaknuti.
U modernom dobu, neo-konfucijanizam je bio predmet kritike i reinterpretacije. Neki kritičari tvrde da je naglasak na hijerarhiji i poslušnosti autoritetu doprinio autoritarizmu i društvenoj nejednakosti u istočnoazijskim društvima. Unatoč tim kritikama, neo-konfucijanizam i dalje ima značajan utjecaj na politički, društveni i kulturni život istočne Azije.
Koliko su vaša politička uvjerenja slična Neo-Confucianism pitanjima? Otkrijte politički kviz da biste to saznali.
